Himna sarajeva download

Pitali su me kako No smoking ima toliko uspjeha po svijetu, kad oni ne razumiju tekst koji je na srpskom ili ciganskom. On nosi glavnu melodiju, ali ne i glavnu poruku pjesme. Osim Dilana, naravno. Elem, novi talas nas je izvrnuo naopako. A osamdeseta je bila njen vrhunac. A kako se ta originalnost zvala u momentu kada smo snimili Penzioneri na more iduzimi, nismo znali. Novi primitivizam. No, vratimo se nazad u maj osamdeset prve. Masovna manifestacija koja je decenijama imala jedan te isti karakter.

Mrzio sam tu poziciju. Trebalo je svirati sam. Organizator nas je zamolio da skratimo program. Da li je to htio organizator Mi, onako bunovni, pristali smo na sve. Takav je bio koncept. Eto mene kod njih. Ha svaki koncert izlazio sam ritualno, ne bih li je dosegnuo, ali mi to uglavnom nije polazilo za rukom.

Mi smo ovdje i sada! Iznad mene stajao je samo Jedan! Kao dobra rakija. Ljeto ' Bili smo popularni, a u isto vrijeme anonimni. Bili smo poznati. Kraj djetinjstva. Bio sam zbunjen. On, koji je kumovao ovakom trijumfu Sada ga nema!?

Jesam li se negdje zamjerio? On je bio zreliji od mene. Izgledao je mnogo starije od mene. I ne bih bio daleko od istine. Vjerovatno nije lako gledati svoje drugove kako nastupaju bez tebe pred tolikom masom i prolaze trijumfalno. Nikada se nisam uspio osloboditi tog autoriteta, a i kad sam se oslobodio, samo sam ga zamijenio drugim. Sejo ode da spava, a ja odoh u vojsku Kao da neka druga vojska ima smisla.

I to svi Srbi. Ha jugu ti se to nije moglo dogoditi. Ona postaje skupa. To je bio novi primitivizam. Time je rekao sve. Kako su slijedila pisma, tako je ideja rasla. Pretvorila se u manifest. To nije bio bend ni nalik onom od prije vojske.

Duhovitost kojom je raspolagao bila je nenadjebiva. O Novom primitivizmu se dosta pisalo i govorilo. Ja sam primitivan, dajte mi derneka. Ruke mi masne od vrelog bureka.

Industrija nas je pobijedila. Strpala nas je u Enciklopediju. Da se to dogodilo meni, koja godina murije bila bi vrlo vjerovatna. Nisam se zajebavao, bio sam iskren. Jer, Kemo, sine. Dvoje slijepih putnika nestade. Gosti su se smjenjivali jedan za drugim. On je bio doktor za rokenrol. I nije ga se ticalo. Brzina kojom je salijevao viski u usta bila je ravna brzini oticanja Neretve ka Opuzenu. Stigosmo do Estrade. Perici bi zlo, ali navikao je.

Glas kao sa dna kanjona Kolorada. U studio. I tako i bi. A kanili smo snimiti desetak pjesama. Samo je jedna pjesma bila sporna, da li da je snimimo ili ne, da li da je stavimo na album ili ne.

Pjesma se zvala Zenica bluz. Sejo se drogiro tom muzikom, potpuno gluh za sve ostale pravce. On uze gitaru i krenu Zenico, mrzim svaki kamen tvoj Ostatak dana je protekao u sazivanju raje i pjevanju Zenice. Osjetih nenadani umor. Legoh ponovo nazad u svoje tijelo i osjetih damar srca ispod lijeve nadlaktice. Medicinski brat stezao mi je ruku, gonjen namjerom da mi izmjeri pritisak. On ne primijeti da ga zajebavam.

Nijedan pogled, ni osmijeh nit ikoji kurac. Niko od njih nije vidio ni Sudbinu ni Azraela Ili su ih vidjeli, ali su na njih navikli. Krenu kamera kroz krvotok.

Gledaju u ekran. Gledao sam ga i nisam mogao da vjerujem. To je krajnje nepravedno! Barem ne cijeli ja! To je samo dio mene. Gdje je tu moj duh? Gdje je astralni Nele? E pa, ne pristajem! Naravno da ne! Smrt se mora donijeti konsenzusom i svijesti i duha i astralnog dijela pa i tijela. Azrael se trznu. Ponovo pogledah sudbinu. I snijeg, snijeg, snijeg, snijeg Mi smo bili u studiju To je bio peti mjesec snimanja. Vozio je kineskog ambasadora.

To mi je zaista bilo nevjerovatno. Davao sam sve od sebe. U to vrijeme dogodio se i moj prvi kontakt sa policijom. Bio sam sa Sanjom. Zapalio sam i ja. Vrti glavom. Vadi neki drugi papir iz ladice. Ja se nasmijah. Poslije su me tjerali da im izrecitujem cijelu Zenicu. A zbog tih istih stihova Diskoton je odustao da nam objavi album. Pustismo im nekoliko pjesama. Te dimenzije ni mi nismo bili svjesni. Sa televizijskom serijom bilo je isto.

Moje srce nestade u crnini. Ja pogledah u njega, on skinu svoju masku. Nijem sam i ne mogu da odgovaram. Bio je to moj utisak. Taman i zabrinut. Tamo je bila Sanja. Osmijehnu mi se. Razgovarala je sa doktorom. Htjedoh da joj se javim Gdje sam ono stao? Istu krv. Publika se brzo identifikovala sa Nadrealistima. Postali smo, kao i na radiju, Vox roruli. Tajna njegovog prisustva u Zetri otkrivena je vrlo brzo.

Ha kraju shvatih! To je osobina koju sarajevska fukara dijeli sa engleskim lordovima. Prvo su krenuli Nadrealisti na televiziji. Gotovo je. Postali smo mejnstrim. A ja sam spavao kod tetke. Biti dvorska luda, ceremonijal-majstor velikog rituala.

Ha kraju, vjerujemo mu do groba. I tu upadoh u zamku. Rijetko se gledam u ogledalu, ali tih dana vidio sam na glavi krunu. Bio sam uvjeren da se nisam promijenio, mislio sam da me nijedan geler eksplozije uspjeha nije dohvatio. Bio sam ponosan na sebe koliko sam zajeban. Ego je mnogo lukava stvar. Tito poslije Tita. Sa Titom. I pridjev i zamjenica. Tito je bio i konkretan i apstraktan pojam. I duh i materija.

Cijeli svijet se bojao krize, inflacije, rata, bombi, a mi smo se bojali zmija i paukova. Toliko nam je bilo dobro. On ne samo da je uvijek u pravu, nego je istovremeno i u krivu.

One su u njegovo doba postojale. Dakle, Tito je bio arhe. Jebote, kolika je bila ona lipa, a? Tolika da za nju nikad nisam ni pitao, niti je bilo potrebe, jer odgovor na pitanje koliki je Tito nisu znali ni mama ni tata. U tri trake. Dao im je sve. A Srbi su ga napravili. Bez Srba, Tito ne bi postao Tito. Toliko o Srbima.

Vratimo se Titu. I meni. Zid je dopola bio prekriven masnom bojom. Isti su ovakvi. Nasmijah se. Zamaknusmo iza ugla. Tamo stajahu Jana i Vlado. Kuda su se iskrali? Milina ih je bilo gledati. Jana mi baci osmijeh dug i iskren, kako samo ona to zna. Tog Rijetko kada omane. E, takav je bio taj Imao sam u svakoj svojoj knjizi njegovu fotografiju. Mi smo stajali u redovima. Jedno dijete, dvije lokve. Tu se desilo moje prvo neslaganje sa Titovom politikom.

A tih je sve manje. Ili njih, ili unuka, ili katastarskih jedinica. Ko su bili oni? To su bili pjesnici! Ali i pjesnik je prevalio dug i mukotrpan put od momenta kada sam ja priman u pionire do momenta kada me primaju u prvu koronarnu jedinicu. Pjesnik tada ulazi u boj za slobodu. Ne snalazi se u novim okolnostima jer u demokratiji lanaca nema, ali nema ni ideja. Sve postaje roba. I voda i vazduh i misao i pjesnik.

Dosadan je, blijed Ili mi u slobodi nemamo vremena za pjesnika. A da li je slobodan onaj koji nema vremena? Oni su ogledalo nacije, a ne avangarda. Nema tranzicije. Ima samo kapitalizma.

Kapitalizam nema srca. Ali kad si u ovakvoj situaciji, svejedno ti je gdje si i s kim si. Vidim da Azrael jako dobro poznaje ovu prostoriju. Azrael krenu s njima.

Ona slegnu ramenima. I ja sam mu bio zahvalan. Ja nisam bio izuzetak. Cijeli narod je bio kao ja. Titova propaganda? Bog koji hoda. Nakon smrti postao je duh koji hoda. Ko Zagor. Nije ovaj narod anestezirala ni represija koje se nije libio kad bi osjetio da mu se klima stolica. Otac svih nas.

Ali je bio namazan. Korumpirao nas je. Morali su se zapitati: Odakle ti lova, frajeru? A on se, mislim na NATO, u Memorandumu Srpske akademija nauka i umetnosti, koji je pisan u vrijeme kada sam ja pisao svoje prve stihove, ne spominje.

Vratimo se Titi i meni. To je bila tiha smrt Tamo nema toga. Nagnu mi se u lice. Vi ste dio svijeta koji ne poznaje granice pristojnosti. Ja ga nit volim nit mrzim. Indiferentan sam. Te stvari se, jednostavno, ne objelodanjuju. Nisam pazio ni sebe.

Tabloide nisam mogao podnijeti ni u kom obliku, ni tada ni sada. To je jedan od onih otrova koje nam je poslala anglosaksonska kultura. Svaki tabloid ima samo jednog urednika. On se zove Jago. Nije nas se ticalo. Izazivala me svakog sekunda, provocirala, zvala me k sebi. Kud god da se okrenem, ona me je gledala.

Ne znam za Svetog Nikolu, ali sam siguran da je moj dida svom Neni to oprostio. Ha bini mala panika. Sala se polako punila, vremena je bilo sve manje, a mene je tresla nervoza kao pred svaki koncert. One sijevaju, poklapaju se jedna sa drugom, potiru se. Preveliki su bili prostori u kojima smo svirali u odnosu na to koliko dugo postojimo.

To vrijeme je stiglo Krenulo je furiozno, kao i uvijek, a onda se malo pada. Znam da i nije bio neki fazon i da smo ga svi brzo zaboravili. Omladinski listovi bili su samo prethodnica nacionalnim armijama. Vratimo se Poletu. A tada, ruku na srce, i nismo imali nekih velikih problema. Ja, naravno, ni ne sanjam koliko mi je komplikovana situacija. To je bilo tako prirodno. Tako smo odrasli. Sva trojica smo odgovorili: Jugosloveni. On se samo nasmijao.

Toliko o jugoslovenstvu. Moj otac zbog tuberkuloze kosti, a Kecman zbog gelera na Sremskom frontu. Kakvo ludilo! Nisu bili spremni za promjene U isto vrijeme, u istom studiju, Ekatarina Velika je snimala svoj drugi album a Haustor je snimao Bolero. To se sve snimalo dole, u podrumu vile u Zelengaju, dok smo mi spavali duboko i brzo. Niko od njih nije pio. Nije ni imao potrebe, jer su dobrano duvali. Nema te televizije ni radija koji su se osvrnuli za nama.

Bajaga je te ' Pojavio se i Plavi orkestar. No, pad na niske grane podrazumijevao je i povratak vozu kao najjeftinijem prevoznom sredstvu. Sve je ostalo isto, turneja je turneja, samo su se mijenjala imena gradova. Mene to boli, ne mogu da spavam, gubim apetit Gledao sam djecu kako se igraju, kako se plazaju niz tobogan. Gledao sam dvoje mladih kako sjede na klupi pored mene.

Bio sam na raspustu. Biti anoniman, u meni je to budilo radost. Mnogi su tu bili i prije njih. Vuk je ludio, ali nas je volio. Naravno, nije mi padalo na pamet. Emir i njegov autoritet rodili su se istog dana.

Da se bavio medicinom, ne bi se smirio dok ne bi izmislio penicilin, da se bavio politikom, bio bi terorista. Betoven, Dostojevski, Vajld Moj pradeda ili moj praunuk? Ne smijem omanut. Od straha od onog drugog Ne mogu da se okrenem.

Ja pomislih da je skrenuo s pameti. Sarajevo je o tome moglo samo da sanja. Sarajevo je u tom smislu bilo skrajnuto. Nije se smjelo pisnut. Akademija je bila mjesto koje nam je zamijenilo Zaborav. Okrenuh glavu nalijevo. Pored njega jedna medicinska sestra. I ja njoj. Nijedan ton koji je proizveo nije bio bez smisla i razloga. Para je bio isti takav. Daleko od rizika. Kada gledalac u potpunosti razumije glavnog junaka, spaja se s njim, dijeli dobro i zlo, razmjenjuje emocije.

Crvena jabuka je za Paru bila mjesto u kome se rodio. Pred njim se otvaralo veliko svijetlo nebo. Jabuka je krenula furiozno. Za to Dalibor nije imao ni htijenja a ni srca. Tog jutra, majka me je probudila zadihana i potresena. Nije bilo sumnje.

Dogodila se tragedija. Nesretnik, sjedio je nazad, proletio naprijed. Umro je prvog oktobra. Ko zna? Nastavih mimohod. Osjetih se malim u odnosu na kosmos, na Boga. Skoro sigurnost. Ha piramidi je pisalo njegovo ime. Nekoliko godina kasnije, Sanja i ja otidosmo opet kod Dubravke i Dalibora.

Zgadilo joj se. Prvi je dao Nikola. Nije se mogao zaustaviti nakon gola. Pomislih na smrt. Ha umiranje. Prvi put. Jebote, mogao sam umrijet. Pjesma uz to ima tri dijela, dva spora i jedan brzi, te bi normalna grupa od ovog mutanta rok muzike napravila cijeli album. Sejina verzija pjesme bila mi je slatkasta, ali izazovna.

Uzmite neku od pjesama Velvet andergraunda i dajte to da otpjeva Madona. Pejl blu ajs, na primjer. Uglavnom, pripremali smo novi album i to nam je prijalo. Svirao je besprijekorno. Kova je bio divan. Ono nosi. Ne znam Pitanje je kako ko to iskustvo iskoristi. Tu nismo imali nikoga. Emir je prekinu. Ajd, onda!

Tako je i bilo. Nek idu u pizdu materinu.. Gasi cigaretu. Sejo ne haje. Mi smo bili mladi i jebalo nam se za matore. Mogli smo sve. Stambol je bio poseban. Dvije godine kasnije, put me ponovo navede preko Ravne Romanije, pa u kanjon Drine. Postade mi malo hladno. Tek sad primijetih da sam potpuno go. Pogleda me s visine. Osmijehnuh se i ja njemu. On je bio prvi koji mi se obratio. Zabode mi tri igle u ruke.

Uvijek sam padao u nesvijest. Sejo je vodio cijeli projekat, kao dominantan autor. Vratimo se Kikiju. On nas pozva na razgovor sa idejom da serija dobije svoj nastavak.

Nisu bili u stanju da usaglase stavove oko vremenske prognoze. A promjene su se oslikale samo u brojevima telefona.

Sve drugo ostalo je isto. Bilo je samo potrebno sakupiti Nadrealiste Zena je uvijek bio za. Kao Mesi, dribling, finta jedna, finta druga i predaja lopte Identifikacija gledalaca sa Minkom bila je nevjerovatna. Tad shvatih da Minka u Nadrealistima nikad nije bila prikazana u kuhinji!!! Izgubili smo spontanost. Blago njima. Ulazili su, ubacivali nove krevete, pakovali pacijente kao lego kockice. Kao da neko s nama igra tetris. On je okrenut sebi i svojim mislima.

Mogli su me smjestiti u kontejner, ili u velelepnu vilu, meni je bilo isto. Iste su i dimenzije. Druga serija krenula je kilavo. Pod tim pritiskom startala je, u oktobru Prve dvije epizode nisu donijele nikakav pomak. I to je karakteristika balkanskog mentaliteta. A imao je potpuno pravo. A i ne treba da se zna! To znanje je nepotrebno! U pitanju su neka zagonetna sjedinjenja. Upravo to. Pravimo Sarajevski zid!

To je taj kontrast koji nam je falio za Sarajevski zid. Vedrina aktera u nevedro vrijeme. U tri sekunde ispisah scenario. Ali moramo da stavimo i datum. Stavili smo Dva i jedan. Danas ni najmodernije i najmobilnije televizijske i filmske ekipe ne bi tako reagovale. Prvo nesigurno, a zatim hrabrije. Reakcija javnosti bila je furiozna.

Jednu stvar tada nismo predvidjeli. Svako od nas mislio je da je potpuno u pravu. Mnogo nepoznanica, a samo jedan rezultat. To su neke stvari koje on nije mogao lako preboliti. Tada sam prvi put vidio kako novac ubija Ha kraju bi se zadavila sama.

Ja se opet zajebah. Sejinu odluku primio sam hladno, bez velikog uznemirenja. Tako je uvijek sa mnom. Sa reakcijom kasnim najmanje nekoliko godina.

Prvo sam se osjetio nevjerovatno slobodan. Odletih od silne slobode. Taman kad mladi Georgije zavoli matematiku, otac ga natjera da se bavi muzikom. Ja nisam to uspio. TIHO Normalno. REUF Ko? A ko su to pa moji? Moj je utisak da su narodi u BiH tako reagovali na njen dolazak. Divno ih je bilo gledati.

Dobili su izbore. Da l' nadvojvoda, da l' stari svat?! Smijeh se bio sakrio pred poplavom ludila i histerije. Stres je postao dio svakog vikenda. Nada je umrla, tiho i neprimjetno. Naravno, iste sekunde i Beograd i Zagreb nam otkazuju emitovanje. A ti programi nama su bili divna inspiracija. Jest, al' u kurcu! Naravno, i ovaj put nije bilo lako dovesti nas na okup. Zena i ja smo insistirali da se radi. Bio je u tom momentu pretjeran i mirisao je na zlo.

Fazon je bio genijalan, samo se na njega niko ne bi nasmijao. Kako li nas je samo brzo stvarnost sustizala! Svijet je, po Vajldu, u dubokoj zabludi, jer misli da je umjetnost ta koja imitira stvarnost, prirodu. Ko je koga imitirao? Mi ratnike ili ratnici nas? Koje kome podilazio? Rat umjetnosti ili umjetnost ratu?

Svako od njih je nosilo neku tragiku, istoriju koja je bila sve samo ne sretna. Te zvuke grad je ignorisao. Nije to njegov problem. Vozi se ludo i brzo, iako je goriva sve manje. Ono se nosi u onim limenim kantama od po dvadeset litara, koje sam prije toga imao prilike da vidim u vojsci. Niko od nas nije mogao ni da zamisli kakvi dani dolaze. Niko nije za te dane ni bio spreman. Ja i bez toga vjerujem da vi postojite!

Ali je svaki prijedlog jedne strane bio odbijan od strane onih koji su ga trebali prihvatiti. Kao da je u ustavu stajalo da je njihov posao besmislen. Neko je brojao mrtve, a neko pare. Okrenuh glavu ka prozoru na kojem je sjedio Azrael. Nole igra! Jebem ti srce. Gledali bi' Nolu.

Ja bih pio pivo, a on sok od borovnice. Ale ale, ale, ale! Sanja i ja smo imali Janu i oko sebe kineski zid. Kao starenje. Onaj odozgo dao joj je ulogu centarfora. Mene i njega niko nije mogao razdvojiti. Album se zvao Ravno do dna. E, taj sam ti Nervoza je rasla na svakom koraku. Perica je tog dana imao veliku prednost. Pepi mi direktno ponudi opciju da se sve troje, Sanja, Jana i ja, tog dana po podne redovnim letom Jata prepakujemo za Beograd.

Perica mi odgovori da on ne gaji optimizam, ali da ponuda stoji. Rekla mi je da ju je zvao Cober. Ako je neko u tom haosu mogao da ima informacije, to je bio on. Ha aerodrom nas je odveo Zena. Moje misli prekinu pilot aviona. Govorio je kao da je sve normalno. Kad da jedno dijete nije izgubilo svoj dom. Ja postadoh izdajnik.

Srbima su, u to vrijeme, u glavi ozdvanjale gusle. Sad im odzvanja prevodilac u Hagu. Jebo mi je sve po spisku. E, tu se stvar komplikuje. Nisu mi Srbi javili, javio mi je on.

To se vidi iz pjesme koju mi je posvetio. Pa kad je to on mene prestao smatrati bratom? On je glasao Za, iako je znao da to mene boli. Tako sam vaspitan i danas mislim da je to ispravno. Kakva sam ja budala! Jer, niko od njih mene nije smatrao bratom. Kada je to vrijeme isteklo, prestao sam da budem brat i postao agresor.

Agresor na grad u kojem sam se rodio! Malo veliki broj za agresora. Negativnom energijom? Kakvi divni agresori! No, oslobodimo se politike, krenimo logikom. Da me ne zovu tako, morali bi me zvati onako kako ja zovem sebe. Eto, takva je Bosna. Ona radi svoj vjekovni posao. Mi smo na nju pristali. Neko drugi je slago, ne vi. Ali, jebiga. Ne znam ni kad je pala ni koja je po redu otkako sam ovdje. Sve se nekako smirilo. Izgleda da danas nema mnogo onih koji umiru. Tek toliko da mi da do znanja da ima namjeru da se vrati.

U bijelom je mantilu. Stade na vratima. Pozdravi sestre koje su momku, dovedenom prije dva sata, vadile krv. Pogled joj se zaustavi na meni. Ja sam je tamo smjestila. Drugog aprila? Sudbina se osmjehnu. Ja sam levat. Tako je vaspitana. Koliko samo ima tih koji dijele sa mnom ovu muku? Koliko je samo onih koji bi podijelili taj tovar? Grdno se varate. Trpio je udarce i izvana i iznutra. Beograd je bio getoiziran, isparcelisan. A oko blaga su se klali. Novac je curio sa svih strana.

Beograd je kipio. U Rumuniji litar devedeset feninga, u Beogradu na ulici tri marke. Umor i stid. Ako se ikad iko dobro zajebo, onda su se zajebali Srbi sa svojim turbo-folkom. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website.

These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.

Necessary Necessary. Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information. Non-necessary Non-necessary. Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies.

It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.